Druga strane priče: Kako smo od bolesnih “ljudi u bijelom” napravili krivce, a ne žrtve

by nedim
| 19:17

Prva dva slučaja pojave koronavirusa u Tuzlanskom kantonu, jedan koji je identifikovan kod medicinske radnice – uposlenice Medical Institute Bayer u Tuzli i drugi kod Lukavčanke koja se vratila iz SAD u svoj grad, izazvali su neviđeni val komentara građana ovog dijela BiH na društvenim mrežama.

I pored toga što, prema našem zapažanju, niti jedan od ovdašnjih medija nije objavio identitet zaraženih, niti nešto više od onoga što je saopšteno iz Kriznih štabova, prvozaražene osobe su na društvenim mrežama od strane neodgovornih „komentatora“ još istu noć stavljene na „stub srama“ i doživjele javni linč.

Dok su uz Lukavčanku Sandru, za koju sada zna cijela regija, odmah stali prvi ljudi njene lokalne zajednice i nekoliko medija, te zaustavili val negativnih komentara, zaraženi uposlenici MIB-a i pet dana nakon ove neočekivane situacije nerijetko se osuđuju i etiketiraju kao „krivci“ za širenje koronavirusa u Tuzli i Tuzlanskom kantonu.

Čak devet medicinara i ljekara zdravstvene ustanove Specijalna bolnica „Medical Institut Bayer“ Tuzla, koja je pravni sljednik Centra za srce BH Tuzla, zaraženo je koronavirusom.

Svi su do tog 27. marta profesionalno radili svoj posao, bili na usluzi pacijentima, ne sluteći šta ih čeka u narednim danima. Bolesni su i odvojeni od svojih porodica, a u očima velikog dijela javnosti ipak nisu heroji, kako bi bili tretirani u svim drugim sredinama koje vode bitku sa novim virusom.

Za razliku od spomenute Sandre, njihove priče nema u medijima. Njihove Facebook objave nisu viralne. Za njih nema aplauza, a osim nekoliko nevladinih organizacija i njihovog menadžementa, određenog broja kolega koji i dalje predano i u izolaciji rade u MIB-u, te njihovih najbližih niko drugi nije stao u njihovu zaštitu.

Ulazak virusa u zdravstvene ustanove niko ne priželjkuje, ali se dešavaju. U Kliničkom centru u Nišu dvije klinike su izolovane, na desetine medicinskih radnika je zaraženo. Danas je Klinika za gastroenterohepatologiju KCUS-a stavljena u izolaciju. No, u njihovim slučajevima, što je i normalno, niko zbog toga nije stavljen na stub srama.

Borba sa koronavirusom trajat će i dalje. Ko zna do kad. A na cjelokupnom društvu je da uči na greškama, te da u sličnim situacijama koje su pred nama postupi drugačije, i sa puno više razumijevanja novonastale situacije. Jer, oni koji su zaraženi, posebno medicinski radnici, su prije svega žrtve, ali i heroji, a nikako krivci.

Da svaka priča ima dvije strane medalje, a što je i bio jedan od povoda za ranije napisane rečenice je i Facebook status Almira Cipurkovića, uposlenika MIB-a, čija je supruga također zaražena. Almirov status i fotografije koji, uz dozvolu, prenosimo u nastavku neka bude tačka na ovaj tekst.

0104 fb1

(Tuzlainfo.ba)